KRATKA PRIČA ZAŠTO JE BEBEK IZAŠAO I DUGMETA

Originalni pjevač Bijelog Dugmeta, rođeni Sarajlija koji je u svoj prvi bend Kodekse doveo Gorana Bregovića, s obitelji danas sretno živi u Zagrebu, a u razgovoru s novinarkom iz vecernji.hr prisjetio se proteklih pedeset burnih godina karijere.

Je li se Bijelo dugme bavilo politikom? Prema nekim tumačenjima, kao jedan od razloga zašto ste napustili grupu 1984. spominje se da vam je zasmetala politizacija glazbe. Je li istina da su nesuglasice počele zbog pjesme “Kosovska” koju je Bregović napisao na albanskom jeziku?

Nesuglasice su počele godinu prije, u vrijeme kada je Goran već uvelike odvojen od baze benda, zapravo kada više i nije bio u bendu, već nas je smatrao sastavom koji za njega radi. Kao čovjek koji voli glazbu i svoj bend, strahovao sam da se ne ponovi situacija kada je politika već 1976. ušla da napravi dar-mar Bijelom dugmetu. Počelo mi je smetati što je Goran počeo forsirati to da rock’n’roll mora pljuvati po nečemu i nisam shvatio zašto nam je trebala pjesma na albanskom. Nisam bio ni protiv te pjesme ni protiv albanskog, ali nisam znao zašto Bijelom dugmetu to treba. Živjeli smo u svijetu u kojem je taj potez mogao sličiti na umjetničku slobodu, a istovremeno je mogao značiti i ovo – ako je već ravnopravnost, onda možemo pjevati i na albanskom. To me zapravo učinilo neraspoloženim i tada sam počeo razmišljati što to meni treba, meni koji sam htio pjevati “Selmu”, “Sanjao sam noćas da te nema” ili “Ne spavaj, mala moja”, pa sad odjednom pjevam pjesmu koja ima drukčiju konotaciju. I osim što je moram naučiti i što mi je bilo jako teško pjevati na albanskom, moram time prenijeti i neku poruku, koja će dobiti odgovor u neko iduće vrijeme. Odgovor je došao već nakon dva mjeseca. Zauzeo sam oštar stav i rekao Goranu: Idemo u novi projekt, O. K., ali ovakve poteze više neću tolerirati. Bude li toga, izići ću iz benda. I onda je došao projekt s pjesmama koje nisam mogao svariti, poput “Lipe cvatu” sa stihom “Ravna ti je Jugoslavija”, posebno što je u političkom smislu na ovim prostorima došlo do jako ozbiljnih previranja. Nikada se prije u povijesti nije dogodilo da se iz socijalizma ide u kapitalizam. U to vrijeme počeo se polako nazirati i dolazak svojevrsne kataklizme, pri čemu nisam želio određivati stranu, ni jednom riječju, ni jednom pjesmom, a pogotovo nisam želio biti u funkciji nekog sustava kojem nikada nisam pripadao. Taj status nisam želio mijenjati i zato je došlo do narušavanja odnosa u bendu i rasprave koja je završila kako je završila.

Jeste li imali dvojbe oko uspjeha samostalne karijere?

Kada sam krenuo sam, figurativno sam sjeo u prvu klupu jer sam morao učiti neke stvari iznova. Postojao je u meni strah kako će se ljudi ponijeti prema svojim idolima, strah jer sam izgubio 50 posto ljudi koji vjeruju u firmu Bijelo dugme, strah da će oni slušati nekoga tko tamo dođe na moje mjesto, ali ipak je ostalo još 50 posto ljudi koji će reći: Hajde da vidimo dokle je Bebek dogurao. Bio sam svjestan da ulazim u novo vrijeme u kojem ne znam što mi nosi dan, ali stvari su se i dalje pristojno razvijale, da sam mogao živjeti uz neku neveliku ušteđevinu. Naglašavam, neveliku, jer fanovi uvijek kažu: Uh, koliko si ti para zaradio s Dugmetom! Nije da nisam, ali nikad toliko. Prvi put kada mi je ozbiljno uspjelo startati sa solo karijerom 1989., tek tada sam uspio otići u trgovinu i kupiti novi auto, BMW. Ali najslađa je druga stvar: što sam prvi put dobio poziv američkog menadžera da dođem kao solist nastupati u SAD, poslije i u Australiju, što Bijelo dugme nikada nije moglo dohvatiti. Premda sam se na trenutke pitao hoću li promijeniti posao ili ipak ići dalje, opet se isplatila upornost i maštanje o tome da se neki snovi još nisu ispunili i da još imam vremena.

Previous article“GARANTUJEMO DA NEĆE DOĆI DO SMANJENJA PLATA” REKAO JE ZELENKOVIĆ
Next articleDEMOS TRAŽI DIREKTORSKE FOTELJE U BANJA LUCI