PREDSJEDNIK SKUPŠTINE GRADA PRIJEDORA MIRSAD DURATOVIĆ U INTERVJU ZA HAYAT: OSJEĆAM SE POBJEDNIČKI

Pomenuti intervju donosimo u cijelosti:
Nakon višegodišnje borbe, mukotrpne, u uvjetima u kojima je prepreka bilo mnogo, pomoći sistema gotovo nimalo, Mirsad Duratović izborio je pravo da mu se prizna status žrtve ratne torture.

To je prvi put da jednom logorašu bude priznat taj status, ali i prvi put da je entitet RS priznao postojanje logora Trnopolje, Omarska i Manjača u koje su civili prisilno zatvarani, u njima mučeni, prebijani, ubijani.

Upravo je naš gost danas bio Mirsad Duratović. Istaknuo je na početku razgovora da se osjeća pobjednički.

Konačno čovjek može staviti tačku na jedan period svog života i jednim dijelom krenuti dalje. Ova tema je sada iza mene, ono što smo godinama čekali i iščekivali, tu satisfakciju, nebitne su sad bilo koje druge povlastice i benefiti koji dolaze sa priznavanjem statusa, nego bitna je satisfakcija i priznanje, i ono što sam godinama govorio, ništa mi drugo ne treba nego samo priznanje statusa da sam prošao i proživio to što sam proživio, kao i mnogi drugi, ne samo u Prijedoru nego u svim mjestima zatočenja – kazao je na početku.
Opisao nam je kako je došlo do ovog priznanja. Ističe da je sve počelo prije dvije i pol do tri godine.

Tada je Vlada RS-a pokrenula inicijativu za usvajanje zakona o zaštiti žrtava ratne torture u RS-u. Kada sam dobio na uvid nacrt tog zakona, vidio sam da po tom zakonu mi koji smo bili zatočeni ovdje nesrbi u Prijedoru i RS-u, nećemo moći ostvariti pravo po tom zakonu, jer u procesu dokazivanja tog što smo mi prošli, neće biti uvaženi dokazi koje mi posjedujemo. Onda sam išao na javnu raspravu u Banja Luku i skrenuo pažnju ljudima iz ministarstva da to neće biti moguće, da ja kao bivši maloljetni logoraš koji je korišten i kao „živi štit“, neću moći ostvariti pravo po tom zakonu, predložio sam neke izmjene koje oni nisu prihvatili. Prije nego ej zakon ušao u NSRS na usvajanje kontaktirao sam predstavnike OSCE-a u Banja Luci i skrenuo pažnju na te odredbe koje će onemogućiti nama prinavanje statusa, a onda sam išao i u Narodnu skupštinu i razgovarao sa nekim zastupnicima, tako da se na kraju desilo da je došlo kroz skupštinsku proceduru do izmjena određenih članova zakona koji su nama omogućili da podnesemo zahtjev. Kad je zakon stupio na snagu, podnio sam zahtjev ovdje u Prijedoru, oni su me odbili iako sam imao i kartice i potvrde Crvenog križa iz Prijedora, kada sam došao i izlazio iz Trnopolja, rekao sam da sam davao izjave i institucijama koje se bave istragama za ratne zločine, da sam bio svjedok u sudskim postupcima za ratne zločine, međutim, oni su mi dali odbijenicu. U obrazloženju su naveli da nisu mogli utvrditi da sam ja bio žrtva ratne torture, u smislu fizičkog zlostavljanja, iako zakon kaže da sama činjenica da ste bespravno bili zatočeni negdje, to je ratna tortura. Žalio sam se Ministarstvu za boračko-invalidsku zaštitu RS-a koje je vratilo predmet na ponovni postupak. I onda su na drugom postupku izdali rješenje i priznali status – navodi naš sagovornik.

Naglašava nakon ove presude Zakon predviša širu lepezu prava koja se mogu dobiti.

Ali pod uslovom da ispunite neke preduslove, nije sama činjenica da ste dobili status da ćete dobiti neka novčana primanja. Zakon omogućava novčana primanja, ali ako imate tjelesna oštećenja koja su posljedica te torture, ja to nemam, međurim, imate pravo na zdravstvenu zaštitu, ukoliko nemate drugin vid osiguranja, oslobođeni ste plaćanja participacija prilikom korištenja zdravstvenih usluga, imate pravo na programe rehabilitacije – banjskog liječenja. Posebno je bitno da su osobe sa priznatim statusom oslobođene plaćanja taksi, znate da veliki broj bivših logoraša plaća sudske takse za izgubljene sporove u procesima za naknadu nematerijalne štete, ubuduće svako ko bude imao priznat status neće morati plaćati te sudske troškove. Podvlačim, najbitnija stvar je da smo konačno dobili tu satisfakciju i da su institucije priznale da smo bili žrtve ratne torture, iako su u samom obrazloženju naveli da sam bio bespravno zatvoren u sabirnim centrima, Omarska, Manjača i Trnopolje, sama formulacija sabirni centar, logor ili mjesto zatočenja, u kontekstu cijele priče nije bitna, jer je kroz sudske presude i u Haškom tribunalu i Sudu BiH, rečeno je da su to bili logori. Bitno je da je rješenje donešeno i to sada otvara put svim drugim logorašima da mogu podnijeti zahtjeve u bilo kojem gradu RS-a – otkriva nam Duratović.
Dodaje da će trebati vremena da svi shvate bitnost ovog dokumenta.

Određeni ljudi ne shvataju bitnost jednog ovakvog dokumenta, ljudi su u ekonomskoj krizi, prvenstveno posvećeni onome šta mi možemo dobiti materijalno da nam olakša život. Govorim ipak o drugoj strani ovog dokumenta, historičari i ljudi ko se bave ovim pitanjem znaju vrijednost ovog dokumenta, ali i ljudima koji podnesu lično zahtjev, tako da će određeni ljudi će i dobiti neku materijalnu nadoknadu, kao što je problem zdravstvenog osiguranja ili nemogućnost plaćanja ovih participacija, barem će na taj način jedan dio žrtava ratne torture imati i taj vid nadoknade – ističe.
Još jednom naglašava da mu je najvažnije što je dobio tu satisfakciju i što končno može staviti tačku na to pitanje i borbu.

Sada se možemo posvetiti možda nekim drugim normalnim životnim pitanjima. Sigurno da će ovo imati veliki pozitivan pomak i odraz na međuljudske, međuetničke, međunacionalne odnose, kako u Prijdoru tako i u cijeloj RS – poručuje.
Na kraju je ocijenio i rad Valentina Inzka. Kazao je da je on izdao obećanje dato prijedorskim žrtvama genocida još 2012. godine.

Tada smo vodili ovdje najveću borbu za izgradnju Memorijalnog centra u bivšem logoru Omarska, i tad su padala obećanja kao „zrele kruške ispod drveta“ i ništa se od toga nije desilo. Tako je bilo od 2012. godine i sa drugim obećanjima. Mislim da bi on kao čovjek i kada ode sa ove pozicije i kada ne bude imao bilo kakvih obaveza, najmanje što bi mogao da uradi je da nama kaže nama svima zašto su se neke stvari desile ili zašto se nisu desile. Ipak, mi ćemo pamtiti njega a ne članove PIC-a koji su možda imali uticaja na to da se donese ili ne donese određeni zakon ili odluke – zaključuje Duratović.

(Ismar Imamović)

Previous articleADVOKAT: KARADŽIĆ PREBAČEN NA JUG VELIKE BRITANIJE, ZDRAVSTVENO NIJE DOBRO
Next articleOGLASIO SE LEČIĆ: OZNAČEN SAM KAO MOĆNI NASILNIK I SILOVATELJ