Begićev zahtjev za izuzeće Crvene Tužiteljke Žane Bojić

ZAHTJEV ZA IZUZEĆE

okružne tužiteljice Žane Bojić

Početkom septembra mjeseca tekuće godine podnio sam krivičnu prijavu, zbog krivičnog djela Ucjena. U toj prijavi sam naveo da sam putem telefona kontaktiran od strane nepoznatih lica, koja su od mene tražila novac (500.000 eura), uz prijetnju da će u slučaju da ne platim traženi iznos pustiti u javnost kompromitujuće snimke.

Policijska uprava Banjaluka je dana 10.09.2021. godine podnijela Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci izvještaj protiv NN lica, zbog krivičnog djela Ucjena. U okviru tog tužilaštva formiran je predmet, a isti je zadužila okružna tužiteljica Žana Bojić.

S obzirom da pomenuta okružna tužiteljica nije blagovremeno preduzela radnje koje se očekuju od jednog nosioca tužilačke funkcije, u javnost su pušteni snimci koji su teško kompromitovali moju ličnost.

Da je kojim slučajem okružna tužiteljica Žana Bojić radila svoj posao u skladu sa zakonom, a za koji je više nego dovoljno plaćena, lica koja su me ucjenjivala bi bila lišena slobode, a sporni snimci sasvim izvjesno ne bi ni izašli u javnost.

Odredbom člana 37. tačka đ) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske propisano je da sudija ne može vršiti sudijsku dužnost ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost. Ta odredba se analogno primjenjuje i na javne tužioce.

Smatram da gore opisani nerad okružne tužiteljice Žane Bojić, sam po sebi, predstavlja okolnost koja izaziva razumnu sumnju u njenu nepristrasnost. Mišljenja sam da je okružna tužiteljica Žana Bojić dobila uputstvo iz partijske centrale da treba da sabotira krivičnu istragu sve dok sporni snimci ne budu pušteni u javnost, a pravo vrijeme za to je bila kampanja za gradonačelnika Prijedora. Tako su sporni snimci pušteni u javnost svega nekoliko dana prije dana izbora u Prijedoru.

Pored toga, na mene posebno uznemirujuće djeluju medijski tekstovi u kojima se okružna tužiteljica Žana Bojić naziva „Crvenom Tužiteljicom“, čime se aludira na njenu bliskost političkoj partiji koja se zove SNSD.

Uz to, okružna tužiteljica Žana Bojić se u javnosti označava kao lice blisko Mladenu Mitroviću, glavnom okružnom tužiocu Okružnog javnog tužilaštva u Prijedoru. Ovdje treba podsjetiti da je upravo to tužilaštvo u toku kampanje za gradonačelnika Prijedora donijelo naredbu o obustavljanju istrage protiv kandidata SNSD-a Slobodana Javora. Očigledno je da Žana Bojić i Mladen Mitrović djeluju sinhronizovano, kao odličan partijski tandem.

Potaknut tim tekstovima, lično sam se raspitao o okružnoj tužiteljici Žani Bojić, a informacije koje sam dobio idu u prilog tvrdnji da se radi o licu bliskom SNSD-u. Tako sam, na primjer, saznao da je pomenuta prije imenovanja na funkciju okružne tužiteljice bila zaposlena u Agenciji za državnu upravu Republike Srpske. Radi se o upravi na čijem čelu se godinama nalaze kadrovi SNSD-a, a tu primarno mislim na direktora Aleksandra Radetu. Opštepoznata je činjenica da se u republičke organe i uprave, čak ni kao čistačice, ne mogu zaposliti lica koja nemaju člansku kartu neke od vladajućih političkih stranaka.

Uzimajući u obzir sve pomenuto, nisam ni najmanje začuđen činjenicom da je okružna tužiteljica Žana Bojić nekoliko mjeseci držala moj predmet u ladici. Od ozbiljnog okružnog tužioca, što pomenuta sigurno nije, bi se očekivalo da odmah po dobijanju izvještaja o izvršenju krivičnog djela sasluša potencijalne osumnjičene. Ona to nije učinila u vrijeme prijema izvještaja o izvršenju krivičnog djela dana 10.09.2021. godine, niti je to učinila nakon izlaska spornih snimaka u javnost.

Evidentno je da okružna tužiteljica Žana Bojić ne želi da lišava slobode svoje partijske drugove, a tu prije svega mislim na Vladu Đajića, predsjednika Gradskog odbora SNSD-a Banjaluka i njegovog nabližeg saradnika Milana Ćurlića (nadimak Đurla).

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u brojnim odlukama zauzeo stav da se prilikom odlučivanja o zahtjevu za izuzeće sudije ili javnog tužioca trebaju cijeniti kako subjektivni tako i objektivni kriterijum. Tako taj sud u odluci broj AP-2743/16 od 11.10.2018. godine navodi: „Ustavni sud naglašava da se nepristranost suda, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ispituje s aspekta subjektivne i objektivne nepristranosti suda. Subjektivna ili lična nepristranost se pretpostavlja, odnosno smatra se da je u ličnom smislu sud uvijek nepristran u odnosu na stranke, osim ukoliko se to ospori uvjerljivim dokazima. S druge strane, Ustavni sud naglašava da se objektivna nepristranost ne pretpostavlja, već se utvrđuje na osnovu objektivnih činjenica koje se nalaze u samom predmetu, tj. utvrđuje se da li u spisu postoje objektivni dokazi na osnovu kojih se može razumno sumnjati da su sudovi bili nepristrani. U okviru objektivnog testa ispituje se da li unutrašnja organizacija suda, odnosno zadatak sudije koji on ima u konkretnom postupku isključuje svaku sumnju u postojanje pristranosti. Koliki je značaj odsustva objektivnog kriterija pristranosti u suđenju prilikom primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije pokazuje i stav Evropskog suda za ljudska prava da je za utvrđenje pristranosti dovoljno postojanje vanjskih pokazatelja koji stvaraju sumnju u odsustvo nepristranosti (vidi Evropski sud, De Cubber protiv Belgije, presuda od 26. oktobra 1984. godine, serija A, broj 86, stav 26). Subjektivno uvjerenje stranaka nije ovdje odlučujuće, ali je važno u smislu da njihova zabrinutost u nepristrano suđenje mora da bude opravdana. Na primjer, takav strah je opravdan kada su članovi sudećeg tijela ujedno i članovi iste političke partije kojoj pripada i jedna od stranaka u postupku (vidi Evropski sud, Holm protiv Švedske, presuda od 25. novembra 1993. godine, serija A, broj 279-A, stav 30).“

U situaciji kada okružna tužiteljica Žana Bojić predmet „drži u ladici“ nekoliko mjeseci, dajući vrijeme i prostor ucjenjivačima da objave kompromitujuće snimke, dok istovremeno u javnost izlaze brojni tekstovi u kojima se pomenuta prikazuje kao „Crvena Tužiteljica“, to postoji više nego dovoljno razloga da ja sumnjam u njenu nepristrasnost.

Na kraju, želim da kažem da kod mene, kao i kod većeg dijela javnosti, postoji percepcija da je nakon dolaska Zorana Bulatovića na čelo Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci počelo da se vraća povjerenje građana u rad te institucije, a koje je teško narušeno u periodu u kojem je tom institucijom upravljao Želimir Lepir. Na žalost, trebaće još dosta vremena da se iz pomenute institucije otjeraju tužioci i tužiteljice koji rade po partijskim nalozima, a ne po slovu zakona.

Dana 23.12.2021. godine, u Banjaluci.

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­______________________

Ivan Begić

Previous articleLica koja su diplome priložila kod zapošljavanja u Gradskoj upravi nisu završila obrazovanje u ovim školama
Next articleNjemačka skinula BiH sa spiska visokorizičnih zemalja, evo šta to znači