“RAT PROTIV TERORIZMA” JE POSTAO RAT BEZ GRANICA

Prošlo je 20 godina od napada 11. septembra. Tornjevi novog Svjetskog trgovačkog centra uzdižu se na Nultoj točki (Ground Zero) u New Yorku, sa spomenikom koji podsjeća na gotovo 3.000 žrtava napada koji su u to vrijeme pogodili Ameriku i svijet. Grad je ponovno stao na noge nakon šoka od napada; ima više stanovnika nego 2001. godine; do pandemije koronavirusa gospodarstvo je cvjetalo.

Ali ništa nije kao prije, a i kako bi moglo biti? Ne samo u SAD-u, gdje se komemorativnim događajima obilježava ovaj dan koji nikada neće nestati iz sjećanja, već i u velikim dijelovima Bliskog istoka ili u Afganistanu. Doduše tamo se opet vijori talibanska zastava, baš kao i prije 20 godina. A kada je u terorističkom napadu nedavno ubijeno oko 170 Afganistanaca i više od desetak američkih vojnika tokom operacije evakuacije na aerodromu u Kabulu, lokalna podružnica Islamske države proglasila se odgovornom za napad. Ova organizacija nije postojala prije 20 godina, kada je počeo “rat protiv terorizma”. No njezino je porijeklo usko povezano s ovim ratom – i načinom na koji se vodio.

“Vrlo dobro znamo da je uspon ISIL-a bio izravna posljedica pada Sadama Huseina 2003.”, objašnjava Bernd Greiner. U intervjuu za DW, hamburški povjesničar objašnjava da je veliki dio prve generacije boraca ISIL-a potjecao iz stare vojske Sadama Huseina. “Nju je SAD odmah rasformirao. Time je stotine tisuća mladića ostalo na ulici bez izgleda za posao. To je humus za radikalizaciju”, kaže Greiner.

Talibani u Kabulu objavili pobjedu

Godine 2001. teroristi Al-Kaide srušili su Svjetski trgovački centar, simbol gospodarske moći. Napali su Pentagon, centar vojne moći. Svojim masovnim ubojstvom izazvali su nacionalnu traumu. I sve to samo sa skalpelom, kojima su putničke zrakoplove pretvorili u oružje, kojim je upravljao saudijski Arap po imenu Osama bin Laden iz šatora u Afganistanu. Bilo je to neviđeno poniženje za zemlju koja je u to vrijeme bila možda na vrhuncu moći, koja se desetak godina nakon pobjede u Hladnom ratu i raspada Sovjetskog Saveza osjećala gotovo neranjivom.

SAD je reagirao sa zaprepaštenjem i tugom – i imao solidarnost cijelog svijeta. Amerikanci su tražili odmazdu – i naišli na razumijevanje. Policijska akcija ili operacija sa specijalnim snagama, poput one 10 godina kasnije kada je ubijen čelnik Al-Qaide Osama bin Laden u Pakistanu, nije dolazila u obzir za američku administraciju. U vojnoj akciji koju je Vijeće sigurnosti UN-a ozakonilo kao akciju samoobrane, talibani u Afganistanu su svrgnuti s vlasti u roku od nekoliko mjeseci.

Kada je George W. Bush 2003. napao Irak, više nije bilo takve legitimnosti. Postojale su samo lažne tvrdnje o vezama Sadama Huseina s napadačima11. septembra, kao i lažne tvrdnje da je irački diktator proizveo oružje za masovno ubijanje.

“Neophodna nacija” demonstrira svoju moć

Američki povjesničar Stephen Wertheim rekao je za DW da su mnogi američki političari vidjeli priliku nakon 11. septembra da pokažu svijetu da su Sjedinjene Države “neophodna nacija” svijeta. “I tu „neophodnost” su demonstrirale tako što su pokušale redizajnirati cijelu državu i jednu čitavu svjetsku regiju”, kaže on.

Bernd Greiner vidi još jedan motiv: “U svojoj nemoći i nemoći pred takvom vrstom asimetričnih napada, SAD je htio pokazati svijetu, a posebno arapskom svijetu: svatko tko se sukobi s nama u budućnosti, izgubio je svoje pravo na postojanje.” Zaključak ovog povjesničara glasi: “Bio je to u osnovi simbolički čin, kako u Afganistanu tako i u Iraku.”

U prilog Greinerovoj tezi govori sljedeće: samo nekoliko tjedana nakon 11. septembra Bijela kuća je zatražila od Pentagona da razvije scenarije za rat protiv Iraka. Bob Woodward je u svojoj knjizi „Bush at War” napisao da je američki ministar obrane Donald Rumsfeld bio zabrinut jer nema dovoljno meta za američko visokotehnološko oružje u Afganistanu. “Ne želimo izgledati kao da čekićemo po pijesku”, rekao je Rumsfeld. “Trebamo nešto što možemo pogoditi. Ali nema toliko Al-Kaide da se pogodi”, rekao je Rumsfeld.

Povjesničar Stephen Wertheim zaključuje: Irak je predstavljao manje prijetnju, a puno više pozornicu.

Gotovo milion ratnih žrtava

“Rat protiv terorizma” koji je proglasio predsjednik Bush postao je rat bez granica. Rat “koji nije precizno definiran, ni vremenski ni geografski. On se vodi globalno”, kako objašnjava Johannes Thimm, stručnjak za SAD u Berlinskoj zakladi za znanost i politiku SWP. Projekt “Cost of War” Sveučilišta Brown u Providenceu u SAD-u u svom najnovijem popisu dolazi do podatka od ukupno 85 zemalja u kojima američka vlada provodi mjere protiv terorizma. Tim, koji se sastoji od više od 50 znanstvenika, pravnih stručnjaka i aktivista za ljudska prava, ima još više podataka, zastrašujućih podataka: Prema njima u “ratu protiv terorizma”, ukupno je skoro 930.000 ljudi ubijeno u izravnim borbama, od toga gotovo 400.000 civila.

Ovaki podaci bacaju drugačije svjetlo na riječi američkog generala Stanleyja A. McCrystala koje je izrekao u svom uvodnom obraćanju kao zapovjednik ISAF-a u Afganistanu 2009. godine: “Vjerujem da je percepcija javnosti o ubijenim civilima jedan od najopasnijih neprijatelja s kojima se suočavamo.” Posljedica toga je da je to prljavo lice rata uglavnom postalo skriveno.

Svjetska javnost reagirala je shodno tome šokirano kada je platforma Wikileaks otkrila pravo lice ratova u Iraku i Afganistanu 2010. godine. A objavljivanjem videa “Collateral Murder” podastrti su vrlo drastični dokazi o ubojstvu civila u Bagdadu.

Gubitak ugleda

Ugled SAD-a već je ionako bio narušen. Zato što se u svom ratovanju postavio iznad zakona. U intervjuu za DW stručnjak SWP-a Johannes Thimm prvi put spominje ponovno službeno uvođenje mučenja: “Budući da je mučenje zapravo bilo potpuno kršenje zakona, postoji razlog zašto se ne naziva mučenjem, već “poboljšanim tehnikama ispitivanja” (enhanced interrogation techniques) jer je mučenje jednostavno nedvojbeno zabranjeno međunarodnim pravom.”

No, i višegodišnja zatočenja osumnjičenih u potpuno nezakonitim prostorima poput američke mornaričke baze Guantanamo dio su toga. I prije svega ubijanje osumnjičenih za terorizam u napadima bespilotnim letjelicama: Ured za istraživačko novinarstvo je izbrojao najmanje 14.000 napada bespilotnim letjelicama. Navodi se da je navodno ubijeno između 9.000 i 17.000 ljudi, uključujući i do 2.000 civila i stotine djece. Johannes Thimm stoga dolazi do poražavajuće procjene: “Čak i ako se to ne može empirijski dokazati, moj je dojam da je ciljano ubijanje bespilotnim letjelica vjerojatno proizvelo više džihadista u Afganistanu nego što ih je ubilo.”

Ne samo u Afganistanu. Politolog Julian Junk iz Zaklade za istraživanje mira i sukoba (PRIF) iz njemačke savezne zemlje Hessen rekao je za DW: “Možemo reći da su nelegalne metode u ‘ratu protiv terorizma’ imale mobilizacijski učinak i na selefije i na njemačke džihadističke skupine.”

Greška od osam biliona dolara?

Prema “Troškovima rata” („Cost the War”), 20 godina “rata protiv terorizma” samo je SAD koštalo nezamislivu svotu od osam bilijuna dolara. Time bi se lako mogao više puta platiti infrastrukturni program Joea Bidena. Zbog toga stručnjak za Ameriku Bernd Greiner, potpuno neovisno od posljedica za ostatak svijeta, dolazi do zaključka: “SAD je pretrpio ogromnu štetu od ovih ludih troškova za ratove u Iraku i Afganistanu.”

“Dakle, postoji toliko drugih vrijednih pothvata na koje su Sjedinjene Države mogle usmjeriti svoj ogroman broj ljudi i resursa”, kaže američki povjesničar Stephen Wertheim, “umjesto da destruktivno reagira na napade od 11. septembra.”

(TBT, DW)

Previous articleSTUDIJA SLUČAJA ” GRAND TRADE”- 18 GODINA PLJAČKE
Next articleDIREKTORICA OŠ “JOVAN DUČIĆ” RANKICA PUŠIĆ SKRATILA NASTAVU DA BI SE ODRŽAO SNSD SKUP