KOLUMNE DV : JE LI TEBI VRIJEDNIJA TVOJA KĆERKA OD MOG ILI BILO ČIJEG DJETETA

Cekajuci Godoa ili Svetog Petra da spasi jedan narod od propasti docekao je taj isti narod zemlju Utopiju. Kome sad da se narod raduje, u ciju rijec da vjeruje? Postojala je mrvica nade, mrvica vjere ,kao zrnevlje najsitnijeg pjeska, vjera u buducnost jedne drzave i vjera u one koje je taj narod birao.

Odjedno se teski oblaci spustise, olujne kise razbise i mrvice nade, zrak se zagadi a narodu je potreban svjez, zdravi kiseonik. Mislise ti koji cekase Godoa ili Svetog Petra da ce vladajuci milje pomoci, nezdrave cestice zraka razbiti a ono u Utopiju ubrizgase jos vise otrova, jos vise cestica cadji i budji u pluca ovog naroda.
Pa kako vas nije sramota, pitam se ja, pita se onaj iz Prijedora pored obnovljene Patrije koja sluzi kao pehar sramote i casti dok je narod gladan, pita se ona dok pravi selfi ispod Kisobrana razasutih duz cijele Gospodske Ulice u Banja Luci. Ulice koja sluzi kao ukras za paradno i radno da bi se sakrila sva sramota kriminala i korupcije u kojem pliva jedan veliki grad.

Onaj ispred zatvorene autobuske stanice u Novom Gradu, koja je nekad bila sastajaliste svih naroda pogranicnog dijela a sad kao oronula kuca serperusa, zjapi nijema i zatvorena pred osiromasenim narodom, e taj iz Novog Grada se pita koliko jos zagadjenog kiseonika treba udisati.

Sramota, cini mi se precjenjena, a konvertibilna marka dobija na vrijednosti. Pa se onda pitam je li ta konvertibilna marka vrjednija od zivota moje majke, moga strica, moje tetke ili tvoje sestre, tvog djeteta, ili je tebi posebno dostavljena boca cistog kiseonika da bi ti zivio. Samo da bi ti zivio gospodine koji mislis da si vrjedniji od mene, od nas, od ovog naroda koji te postavio sad vec na stub srama.

Je li tebi vrjednija tvoja cerka od mog ili bilo cijeg djeteta. Je li tvoja majka vrjednija od majke onog sto sad place nad grobom svojih roditelja negdje na groblju u jednom Dobojskom naselju. Tebe pitam, tebe i sve one sa kojima si napunio dzepove konvertibilnim markama, krvavim markama kojima si kupio kiseonik i ubio nase familije. Spavate li mirno, bez trzaja, vi iz vladajuceg miljea sto ste u crno zavili na desetine familija i dokle cete jos crnom bojom pokrivati ovaj narod.

Cekajuci ni sama vise ne znam koga ubili ste vjeru i nadu, skamenili osmjeh, zaledili suze. Nema vise ni ko da vam se raduje ni ko da vas vise bira jer vam je drzava ostala tamna, siromasna i jadna. Sramite se vi gore sto sjedite u koznim foteljama. Umjesto zdravlja dadoste narodu bolest. Nismo vam mi automobili, traktori motori da nas saljete na reparaturu tehnickim zrakom. Mi smo samo ljudi, sicusna bica. Mi hodamo, postojimo da bi postojali vi, bez nas ne bi VI sjedili u koznim foteljama.

Cekajuci Godoa ili Svetog Petra ili nekog bogom danog docekao si moj ponosni narode kiseonik od kog ti je familija umirala a trebalo je da danas zivi, hoda i smije se. Dokle ces jos narode moj cekati, kad vidis da im nista nije sveto, kome da vjerujes kad je vjera pretocena u gomilu konvertibilnih maraka kojima napunise dzepove bas ti koje si Narode moj birao.

Ustani Narode, ne cekaj ni Godoa, niti bilo koga. Kazi stani, dosta je. Kazi Narode ovo je moja zemlja, ovo je moja djedovina i nece mi niko vise iz vladajuceg prljavog, krvavog miljea ubrizgati prljavi,industrijski, ili bilo kojinezdravi kiseonik, jer narode moj imas pravo da zivis, da se smijes, da hodas i da se bez straha lijecis.

D.V.

Previous articleKOLUMNE B.Z. : DAJTE ZRAKA
Next articlePORODICE UMRLIH NA RESPIRATORU PODNIJELE PRIJAVE PROTIV INSTITUCIJA